Izvješće WHO -a ističe globalni nedostatak ulaganja u mentalno zdravlje
Novi Atlas mentalnog zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije daje razočaravajuću sliku globalnog neuspjeha da se ljudima pruže potrebne usluge mentalnog zdravlja, u vrijeme kada pandemija COVID-19 naglašava rastuću potrebu za podrškom mentalnom zdravlju.
Najnovije izdanje Atlasa, koje uključuje podatke iz 171 zemlje, daje jasan pokazatelj da povećana pozornost posvećena mentalnom zdravlju posljednjih godina još nije rezultirala povećanjem kvalitete mentalnih usluga usklađenih s potrebama.
Atlas koji se izdaje svake tri godine zbirka je podataka koje pružaju zemlje diljem svijeta o politikama mentalnog zdravlja, zakonodavstvu, financiranju, ljudskim resursima, dostupnosti i korištenju usluga i sustavima za prikupljanje podataka. To je također mehanizam za praćenje napretka u postizanju ciljeva iz Sveobuhvatnog akcijskog plana za mentalno zdravlje WHO -a.
"Izuzetno je zabrinjavajuće da se, unatoč evidentnoj i sve većoj potrebi za uslugama mentalnog zdravlja, koja je postala još akutnija tijekom pandemije COVID-19, dobre namjere ne ispunjavaju ulaganjem", rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije. "Moramo poslušati ovaj poziv za buđenje i djelovati na njega te dramatično ubrzati povećanje ulaganja u mentalno zdravlje, jer nema zdravlja bez mentalnog zdravlja."
Nedostatak napretka u vodstvu, upravljanju i financiranju
Nijedan od ciljeva za učinkovito vodstvo i upravljanje mentalnim zdravljem, pružanje usluga mentalnog zdravlja u okruženjima u zajednici, promicanje i prevenciju mentalnog zdravlja te jačanje informacijskih sustava nisu bili blizu postizanja.
U 2020. samo je 51% od 194 države članice WHO -a izvijestilo da je njihova politika ili plan mentalnog zdravlja u skladu s međunarodnim i regionalnim instrumentima o ljudskim pravima, daleko od cilja od 80%. A samo 52% zemalja ispunilo je cilj koji se odnosi na programe promicanja i prevencije mentalnog zdravlja, također znatno ispod cilja od 80%. Jedini cilj za 2020. bio je smanjenje stope samoubojstava za 10%, ali čak i tada je samo 35 zemalja reklo da ima samostalnu strategiju, politiku ili plan prevencije.
Stalan napredak bio je očit, međutim, u usvajanju politika, planova i zakona o mentalnom zdravlju, kao i u poboljšanju sposobnosti izvještavanja o nizu ključnih pokazatelja mentalnog zdravlja. Međutim, postotak državnih zdravstvenih proračuna potrošenih na mentalno zdravlje jedva da se promijenio posljednjih godina, i dalje se krećući oko 2%. Štoviše, čak i kad su politike i planovi uključivali procjene potrebnih ljudskih i financijskih resursa, samo 39% zemalja odgovorilo je da su dodijeljeni potrebni ljudski resursi, a 34% da su potrebna financijska sredstva osigurana.
Prijenos skrbi na zajednicu je spor
Iako je WHO već dugo preporučavao sustavnu decentralizaciju zaštite mentalnog zdravlja na okruženje, samo 25% zemalja koje su odgovorile ispunilo je sve kriterije za integraciju mentalnog zdravlja u primarnu skrb. Iako je u većini zemalja postignut napredak u osposobljavanju i nadzoru, ponuda lijekova za stanja mentalnog zdravlja i psihosocijalnu skrb u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i dalje je ograničena.
To se odražava i na način dodjele državnih sredstava za mentalno zdravlje, naglašavajući hitnu potrebu za deinstitucionalizacijom. Više od 70% ukupnih državnih izdataka za mentalno zdravlje dodijeljeno je mentalnim bolnicama u zemljama sa srednjim prihodom, u usporedbi s 35% u zemljama s visokim prihodima. To ukazuje da centralizirane mentalne bolnice i institucionalna bolnička skrb i dalje primaju više sredstava od usluga koje se pružaju u općim bolnicama i centrima primarne zdravstvene zaštite u mnogim zemljama.
Došlo je, međutim, do povećanja postotka zemalja koje su prijavile da je liječenje osoba sa specifičnim stanjima mentalnog zdravlja (psihoza, bipolarni poremećaj i depresija) uključeno u nacionalno zdravstveno osiguranje ili sheme nadoknade - sa 73% u 2017. na 80% (ili 55% država članica) u 2020.
Globalne procjene o osobama koje primaju skrb o specifičnim stanjima mentalnog zdravlja (koje se koriste kao zamjena za njegu mentalnog zdravlja u cjelini) ostale su manje od 50%, s globalnom medijanom od 40% osoba s depresijom i samo 29% osoba s psihozom briga.
Povećanje promicanja mentalnog zdravlja, ali učinkovitost je upitna
Ohrabrujući je bio porast zemalja koje prijavljuju programe promicanja i prevencije mentalnog zdravlja, sa 41% država članica u 2014. na 52% u 2020. Međutim, 31% od ukupno prijavljenih programa nije imalo namjenskih ljudskih i financijskih sredstava, 27% nije imaju definiran plan, a 39% nije imalo dokumentirane dokaze o napretku i/ili utjecaju.
Blagi porast radne snage za mentalno zdravlje
Globalni srednji broj radnika u mentalnom zdravlju na 100 000 stanovnika neznatno se povećao sa devet radnika u 2014. na 13 radnika na 100 000 stanovnika u 2020. Međutim, postojala je vrlo velika razlika među zemljama s različitim prihodima, s brojem mentalnih zdravstveni radnici u zemljama s visokim prihodima više od 40 puta veći nego u zemljama s niskim prihodima.
Novi ciljevi za 2030
Globalni ciljevi o kojima se izvještava u Atlasu mentalnog zdravlja su iz Sveobuhvatnog akcijskog plana za mentalno zdravlje WHO -a, koji je sadržavao ciljeve za 2020. godinu koje je odobrila Svjetska zdravstvena skupština 2013. Ovaj je plan sada produžen do 2030. godine i uključuje nove ciljeve za uključivanje mentalnog zdravlja. zdravstvenu i psihosocijalnu podršku u planovima pripravnosti za hitne slučajeve, integraciju mentalnog zdravlja u primarnu zdravstvenu zaštitu i istraživanje o mentalnom zdravlju.
"Novi podaci iz Atlasa mentalnog zdravlja pokazuju nam da je pred nama još dug put kako bismo osigurali da svi, svugdje, imaju pristup kvalitetnoj skrbi za mentalno zdravlje", rekla je Dévora Kestel, direktorica Odjela za mentalno zdravlje i Korištenje tvari pri WHO -u. „No, ohrabren sam obnovljenom snagom koju smo vidjeli od vlada dok su se raspravljali i dogovarali novi ciljevi za 2030. i uvjeren sam da zajedno možemo učiniti ono što je potrebno da u sljedećih 10 godina krenemo od bebi koraka do ogromnih skokova naprijed. ”
